Suradnja s roditeljima započinje s inicijalnim intervjuom prilikom upisa djeteta u vrtić. Roditelji i vrtić već tada počinju s razmjenom informacija u svrhu osiguranja što boljeg zadovoljenja potreba djeteta. Od roditelja se prikupljaju podaci o navikama i potrebama djeteta, dosadašnjim iskustvima s jaslicama/vrtićem i sl.
Suradnja s roditeljima odvija se svakodnevno, ponajprije kroz razmjenu informacija s odgajateljima, te kroz roditeljske kutiće svake skupine. Na taj način roditelji su uvijek informirani o dnevnim ili tjednim događajima u skupini svog djeteta, o važnim događajima tijekom godine, promjenama i sl.
Jedan od važnijih oblika suradnje su individualni razgovori koje odgajatelji nude roditeljima djece kako bi ih informirali o svakodnevnom funkcioniranju njihova djeteta, njegovim razvojnim mogućnostima i potrebama, te pružiti stručan savjet o poticanju psihofizičkog razvoja djeteta. Svaki roditelj u bilo kojem trenutku može i sam zatražiti individualni razgovor s odgajateljima skupine.
Suradnja stručnih suradnika s roditeljima odvija se tijekom cijele godine kroz individualne savjetodavne i savjetodavno-tretmanske razgovore, koji se također dogovaraju individualno prema potrebama i interesu roditelja te mogućnostima i područjima rada stručnih suradnika.
ORGANIZACIJA RADA DJEČJEG VRTIĆA “GROBNIČKI TIĆI“ U LJETNIM MJESECIMA (SRPANJ I KOLOVOZ)
Poštovani roditelji,
Odgojno-obrazovni rad tijekom ljeta specifičan je zbog uvjeta i načina organizacije i realizacije istog. Zbog smanjenog broja djece i korištenja godišnjih odmora, odgojno obrazovne skupine se spajaju i dolazi do izmjene odgojitelja i prostora, sobe dnevnog boravka u kojoj dijete boravi.
Slijedom navedenog rad s djecom u spojenim odgojnim skupinama je ipak nešto drugačiji od onoga na što smo naviknuti kroz cijelu pedagošku godinu i realno je očekivati da će djeca negodovati, protestirati i da im je potrebno vrijeme da se naviknu na novonastalu situaciju na novu odgojnu skupinu, nove prijatelje i odgojitelja. S obzirom na takvu situaciju poželjno je da kao roditelj razgovarate s djetetom o novoj situaciji, objasnite mu promjene koje ga očekuju i ohrabrite ga da se za sva pitanja i nedoumice može obratiti novim odgojiteljima.
Važno je da budete pozitivni i imate u potpunosti povjerenje u odgojitelje kao stručne i kompetentne osobe u odgoju djece te u stručni tim dječjeg vrtića koji vodi brigu o potrebama sve djece i u skladu s tim organiziraju rad.
Hvala na suradnji i razumijevanju,
Stručni tim
Odvikavanje od pelena
Kasno proljeće i ljeto je period godine kada mnogi roditelji iskoriste za skidanje pelena i učenje djeteta na korištenje tute (kahlice) i zahoda no također je važno istaknuti da je potrebno da su roditelji u dogovoru s odgojiteljem ukoliko se provodi odvikavanje od pelena u ljetnim mjesecima a dijete boravi u vrtiću jer se tada spajaju skupine što može nepovoljno djelovati na dijete zbog promjene odgojitelja..
Najviše djece između 18. i 24. mjeseca dostiže potrebne kognitivne i fizičke sposobnosti kako bi uspješno odgovorila ovom zadatku.
Ne vrijedi pokušavati prerano jer ćete tada cijeli proces učenja razvući i za učinkovito i trajno skidanje pelena trebat će vam onoliko vremena koliko je potrebno da dijete dostigne potrebnu zrelost. Nemojte svoje dijete uspoređivati s drugom djecom, svako dijete ima svoj ritam razvoja i kao što neka djeca ovaj zadatak uspješno obave malo nakon svog prvog rođendana, sasvim je u redu da i neki 3-4 godišnjaci nisu njime potpuno ovladali.
U procjeni spremnosti djeteta nekoliko je važnih trenutaka na koje trebate obratiti pažnju:
- ima li dijete redovitu i meku stolicu, po mogućnosti uvijek u isto vrijeme,
- može li dijete samostalno spustiti i podignuti hlače,
- je li dijete zainteresirano za odlazak na zahod, željelo bi nositi gaćice i sl.
- je li svjesno ima li suhu ili mokru pelenu,
- javlja li dijete kad obavlja malu ili veliku nuždu – riječima ili mimikom (pravi grimase, smiri se…),
- koristi li u svakodnevnom govoru riječi koje opisuju obavljanje nužde (piškiti, kakati i sl.),
- može li pratiti jednostavne upute (donesi mi…),
- sviđa li mu se ili ne, biti u mokroj peleni,
- ima li duže periode kad je suho (barem 2 sata).
Djetetu treba pomoći da usvoji kontrolu nad vlastitim tijelom. Na taj način jačate njegovo samopouzdanje i vjeru u sebe. Vrijeme kada treba krenuti s odvikavanjem od pelena je period u kojem je dijete sposobno svjesno sudjelovati u tom procesu. Ono mora biti svjesno vlastite potrebe za eliminacijom mokraće ili stolice. Dijete mora i ovladati trbušnim mišićima, kao i sfinkterima. Većina djece nema razvijenu tu sposobnost do drugog rođendana, a neka i do trećeg. Važno je naglasiti da su dobne granice za usvajanje različitih vještina uvijek fleksibilne, to znaći da ne postoji univerzalno pravilo kada dijete mora nečime ovladati
Kad s kahlice dijete pređe na WC, a neka djeca žele odmah obavljati nuždu u WC, nabavite dječju WC sjedalicu na kojoj neće osjećati strah da bi moglo upasti u školjku. Također mu možete ispred školjke postaviti neku klupicu da se može samo popeti na WC školjku i na koju može osloniti noge. Kad primijetite da je poslije popodnevnog spavanja pelena češće suha nego mokra , recite djetetu da je spremno za spavanje bez pelena. Ako dijete koristi noćne pelene, zaštitite krevet velikim najlonom i nemojte djetetu uskraćivati napitak prije spavanja. Ne budite dijete po noći da bi mokrilo, ako tvrdo spava radije odgodite skidanje noćne pelene. Noćne pelene toleriraju se do pet godina.
Važno je znati kako nije preporučljivo započinjati odvikavanje u stresnom razdoblju za dijete kao što je: dolazak prinove u obitelji, za vrijeme selidbe, za vrijeme putovanja, za vrijeme bolesti djeteta osobito kad ima proljev, kad iz krevetića prelazi u veliki krevet ili svoju sobu kao i kad dijete boravi u ljetnom periodu u vrtiću kada se spajaju skupine i kada dijete ima promjenu odgojitelja što na njega može utjecati stresno.
Ako vaše dijete ide u jaslice, odvikavanje od pelena svakako započnite u dogovoru s odgojiteljem. Vodite računa o tome da dijete ima uvijek dovoljno čiste odjeće. Važno je da odjeća bude jednostavna za oblačenje i svlačenje (npr. trenirke, hlačice s gumom…)
U cijelom procesu odvikavanja od pelena važno je da imate dovoljno strpljenja jer uspjeh se ne događa preko noći. Jednom kad krenete u akciju dobro je ne odustajati (da dijete ne bi zbunili), budite pozitivni i nagradite (verbalno) svaki uspjeh djeteta a svaki neuspjeh prihvatite kao dio učenja i budite nježni i pozitivni prema djetetu. Kroz cijelo vrijeme učenja slobodno koristite priče (slikovnice i sl.) u kojima mali junaci prolaze kroz iste dogodovštine.
Preranim i strogim mjerama odvikavanja od pelena roditelji ne pomažu ni sebi ni djeci. Prisila ili ukori samo će bespotrebno zakomplicirati ovaj proces. Dijete treba ohrabrivati i pokazati razumijevanje. Imajte strpljenja i budite opušteni jer prije ili kasnije sva djeca prestanu koristiti pelene.
Preporučena literatura:
Brazelton, T.B., Sparrow, J.D. (2004) Odvikavanje od pelena. Brazeltonov pristup. Ostvarenje
Stilovi roditeljstva
Roditelji su prvi i najvažniji odgajatelji djeteta, prvi uzori svome djetetu te od neprocjenjive važnosti za djetetovo učenje i razvoj stoga je važno da imaju pozitivan utjecaj na svoje dijete. Roditeljstvo je životna uloga koja se sastoji od niza aktivnosti i vještina korištenih od strane odraslih, u svrhu brige i odgoja djece te se može reći kako je roditeljstvo jedan dugotrajan proces koji započinje rođenjem djeteta. Kombinaciju roditeljskih ponašanja koja se pojavljuju u velikom broju situacija, stvarajući trajnu odgojnu klimu prema Berk (2015) tumačimo kao stilove odgoja.
Možemo reći da postoje razne klasifikacije roditeljskih stilova no najčešće proučavana je ona koja kao najvažniji element roditeljske funkcije uzima roditeljski nadzor odnosno kontrolu. Uzimajući navedeno u obzir definiraju se tri stila roditeljskoga odgoja, a to su: autoritaran/strogi, autoritativan/demokratski/dosljedan i permisivni/popustljiv. Proširena klasifikacija roditeljskih stilova odgoja uključuje emocionalnost i kontrolu kao dvije ključne dimenzije koje čine roditeljstvo.
Kontrola može varirati od slabe do čvrste roditeljske kontrole nad dječjim ponašanjem dok emocionalnost varira od odbijanja i hladnoće naspram djeteta do prihvaćanja i topline prema djetetu. Literatura navodi kako prema tim dimenzijama identificiramo četiri stilova roditeljskog odgoja: autoritativni, autoritarni/autokratski, permisivni/popustljiv i indiferentni/zanemarujući
Autoritativni stil odgoja podrazumijeva visoko prihvaćanje djeteta i veliku uključenost u djetetov život te predstavlja najuspješniji model, pristup odgoju djeteta. Autoritativni roditelji provode čvrstu, ali razumnu kontrolu tako što daju jasne razloge za svoja očekivanja te inzistiraju na odgovarajućoj zrelosti u ponašanju ali isto tako mogu se okarakterizirati kao topli i pažljivi naspram svog djeteta, osjetljivi na njegove potrebe te spremni graditi ugodne i emocionalno zdrave, ispunjavajuće odnose sa svojim djetetom. Djeca odgajana autoritativnim stilom odgoja obično su, tijekom djetinjstva, ali i kasnije, optimistična, ustrajna su u obavljanju zadatka, imaju razvijenu samokontrolu i samopoštovanje.
Autoritarni stil odgoja ima obilježje niskog prihvaćanja djeteta i niske uključenosti roditelja u djetetov život. Karakterizira ga visoka prisilna kontrola i nisko davanje autonomije. Česte metode koje roditelji koriste u postizanju kontrole nad djetetom su vikanje, kritiziranje, naređivanje i prijetnje. Autoritarni, ili kako ga neki autori još nazivaju, autokratski roditeljski stil, čini spoj čvrste kontrole i emocionalne hladnoće . Nerijetko su djeca odgajana ovim stilom odgoja često anksiozna, nesretna te niskog samopoštovanja i samopouzdanja.
Permisivni stil odgoja je odgojni stil u kojem roditelji za razliku od autoritarnog stila koriste premalo kontrole, drugim riječima pretjerano su popustljivi. Ovo je stil odgoja u kojem roditelji iskazuju toplinu, prihvaćaju djecu, ali ne postavljaju nikakva ograničenja i pravila u ponašanju. Ovakva količina slobode u dječjoj dobi stvara nesigurnost i nije primjerena za malu djecu.
Neuključeni stil odgoja podrazumijeva nisku razinu uključenosti u djetetov odgoj i nisku razinu prihvaćanja djeteta uz vrlo malo ili nimalo kontrole. Neki autori ovaj stil odgoja nazivaju i indiferentnim ili zanemarujućim roditeljskim stilom,
I na kraju, roditeljstvo nije monoton i jednoličan proces, naprotiv to je proces pun dinamike i promjena u kojem sazrijevanjem djeteta dolazi neupitno i do sazrijevanja roditeljske uloge s obzirom da se odrastanjem djeteta mijenjaju njegove potrebe pa se prema tome moraju i mijenjati roditeljski postupci. Dobro roditeljstvo ima pozitivne učinke na sve aspekte razvoja djeteta, na njegov emocionalni, socijalni i intelektualni razvoj Mnogobrojna istraživanja pokazala su kako se dobro roditeljstvo može poistovjetiti s korištenjem autoritativnog stila odgoja.
Pripremila: Maja Dević Vučinić, stručni suradnik pedagog
Fizičko kažnjavanje djeteta nikad ne smije biti opcija u odgoju djece
Kad se dijete ponaša na način kojim ugrožava sebe, druge ili norme društveno prihvatljivog ponašanja, odrasli koji za njega brinu nastoje takvo ponašanje smanjiti ili zaustaviti. Problem nastupa kada često pritom nanose bol ili zastrašuju djecu kako bi prestala s neželjenim ponašanjem zbog straha od posljedica. Fizičko kažnjavanje prenosi poruku da je onaj tko je jači u pravu, da je u redu povrijediti nekog manjeg i slabijeg od sebe, da je u redu tući onog koga volimo. Dijete tada također smatra da je u redu maltretirati mlađu ili manju djecu. Praksa udaranja djece uči ih da i sami udaraju. Brojna istraživanja raznih autora potvrđuju izravnu povezanost između tjelesnog kažnjavanja u djetinjstvu i nasilnog ponašanja u doba adolescencije i odraslosti. Dakle, djeca najbolje uče po modelu roditelja. Kažnjavanje prenosi poruku da je udaranje prihvatljiv način za izražavanje vlastitih osjećaja i rješavanje problema. Ako dijete rijetko ima priliku vidjeti roditelja kako se suočava sa srdžbom ili rješava probleme na kreativan i pozitivan način, ono samo to neće moći naučiti.
Disciplina je proces učenja djece prihvatljivom ponašanju unutar određenih granica i svakako nije isto kao što i kažnjavanje. Batine nikako nisu i ne bi trebale nikad biti čin iskazivanja ljubavi. U odgoju djece cilj je postepeno podići samodisciplinu koja će im biti vodič kroz svijet.
Naime fizičko kažnjavanje utječe na dječje ponašanje tako da je ono uvjetovano strahom, a ne težnjom prema odgovornom ponašanju. Kazna treba sadržavati osudu loših postupaka, ali i nadu u mogućnost popravka. Tako primjenjivana kazna djeluje pozitivno, a preduvjet je da bude adekvatna prijestupu, razumljiva djetetu i krajnje pravedna. Također djetetu treba reći kako kazna nije usmjerena na njega kao osobu, već na njegove postupke, te da ona ne znači da ga ne volite. Ono što je važno istaknuti je da se kod postavljanja granica u odgoju djeteta treba voditi time da su dobro postavljene granice usmjerene na pozitivan ishod djetetove suradnje. Treba ih postaviti kao obećanje, a ne kao prijetnju. Granice moraju biti jasno postavljene, jednostavne, konkretne i dobro objašnjene da ih dijete može razumijeti. Kao roditelj vodite se principom dosljednosti.
Postavljanjem granica uvesti ćemo rutinu u život djece koja će im osigurati ugodnost i sigurnost jer će znati što i kada mogu očekivati.
Djeci je potrebna predvidljiva, nježna, brižna, suosjećajna disciplina koja im omogućava da se osjećaju sigurno, a osjećaj sigurnosti dovodi do opuštenosti te kapaciteta za svjesno donošenje odluka i prihvaćanje odgovornosti. Fizičko kažnjavanje djeteta ostavlja niz štetnih posljedica za njihovo fizičko i mentalno zdravlje i nikako nije prihvatljiva kao metoda u odgoju djece.
Pripremila: Maja Dević Vučinić, stručni suradnik pedagog
DAN OČEVA
Tata je nezamjenjiv djeci - osobito u igri!
Bez obzira što je prirodno da je majka više angažirana oko djeteta u njegovim ranim godinama, i otac ima važnu ulogu u razvoju svog djeteta od najranije dobi. Kako se majkama koje su predane svojoj novoj ulozi ne bi dogodilo pretjerano „sagorijevanje“ (burnout), otac može ublažiti njene strahove i brigu oko snalaženja u novoj ulozi i pomoći joj svojom prisutnošću i praktičnom pomoći. On u prvim danima može pomoći majci da kvalitetnije brine za dijete pružajući joj podršku i oslonac da lakše zadovolji djetetove primarne potrebe. Uzmimo samo za primjer dojenje – jedini aspekt brige o djetetu u kojem otac ne može direktno sudjelovati. On ne može dojiti dijete, ali može stvoriti okruženje u kojem će majka lakše i bolje dojiti i na taj način otac indirektno „hrani“ dijete.
Kasnije, kroz igru s ocem, djeca dobivaju drugačije poticaje koji pomažu u njihovom psihofizičkom razvoju. Najveći doprinos očeva dolazi upravo kroz igru. Dok se majke s djecom igraju na način da privlače njihovu pažnju i pokazuju im igračke, očevi preferiraju fizičke igre. Igra očeva s djecom u većoj je mjeri i interaktivna: oni „bacaju“ djecu u zrak, škakljaju ih, igraju s njima različite sportove i sl. Način na koji se igraju je nepredvidljiv, stimulirajući i pobuđujući za dijete. Očevi će proizvoditi razne zvukove i bit će glasniji u igranju, dok će se majke češće igrati tiše igre. Očevi potiču natjecateljski duh, dok majke potiču pravednost u odnosima. Očevi potiču nezavisnost, dok majke potiču osjećaj zaštićenosti, sigurnosti. Igra očeva sa djecom u ranoj dobi u većoj mjeri potiče vizualno i lokomotorno istraživanje, kao i finu motoriku kod djece, te pomaže naučiti djecu zdravoj ravnoteži između poslušnosti i agresije.
Za razliku od majki koje su često sklone oprezu, očevi nerijetko potiču djecu da ispituju svoje granice. Tako će dijete sa svojim ocem istraživati svijet i pomicati granice, a kad će mu biti potrebna sigurnost i utjeha, prvo će je potražiti u majčinom sigurnom naručju. Iako su im pristupi u brizi djece različiti, neminovno je da su očevi nezamjenjivi svojoj djeci te da imaju značajan utjecaj na njihov razvoj. Svaki bi otac trebao biti aktivno prisutan i angažiran u razvoju svoga djeteta jer, osim što doprinosi boljem međusobnom odnosu kao i boljem psihofizičkom razvoju djeteta, zasigurno bolje utječe i na same očeve na njihovo osobni razvoj i samopouzdanje.
* Kampanja za promociju roditeljskih kompetencija udruge Pragma se provodi unutar programa „Podrška obitelji u zajednici“, uz financijsku potporu Ministarstva zdravstva i Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade. Sadržaj objave u isključivoj je odgovornosti Pragme.
Zašto su neki očevi uključeniji od drugih?
Postoji nekoliko čimbenika koji mogu odrediti u kojoj mjeri će otac biti uključen u emocionalni razvoj djeteta. Prije svega tu su djetinjstvo i odgoj samog oca, koji, ukoliko je rastao u obitelji gdje njegov otac nije bio grub i rezerviran, već otvoren za iskazivanje nježnosti i pažnje, tada će i on vrlo vjerojatno biti otvoreniji za otvoreno iskazivanje toplih osjećaja prema svom djetetu. Uz odgojne čimbenike tu se svakako nalaze i čimbenici poput osobnih karakteristika (osobnost, dob, zanimanje), djetetove karakteristike, ali i kontekstualni čimbenici – poput odnosa s majkom, stavovi prema roditeljskoj ulozi i intrinzična motivacija.
Svi navedeni čimbenici imaju značajan utjecaj na razinu uključenosti oca u emocionalnom razvoj djeteta. Iako postoje mnogi čimbenici koji utječu na stupanj uključenosti oca u rast i razvoj svog djeteta, neminovno je da se sve na kraju svodi na volju oca da se zaista i aktivno uključi u odgoj.
Nova znanstvena otkrića pokazuju kako očeva uključenost i angažiranost oko odgoja djece, toplina i podrška koju očevi pružaju u prvim godinama djetetova života čine jedinstven doprinos djetetovom dugoročnom psihosocijalnom razvoju. Emocionalna sigurnost, socijalna prilagodljivost te bolja društvena povezanost i kontrola ponašanja, samo su neke od pozitivnih posljedica uključenosti oca u kognitivnom i bihevioralnom razvoju djece. Što je stupanj očeve uključenosti veći, to je veća vjerojatnost da će dijete kroz takav odnos izgraditi veće samopouzdanje, imati bolju sliku o sebi te će naučiti imati povjerenja u ljude. Ne postoji samo jedan put, već je mnogo načina da se bude uključen, dostupan i odgovoran. Ono što je od ključne važnosti jest da djeca osjete kako je otac (jednako kao i majka) aktivno uključen u njihov život i da na njega mogu računati.
* Kampanja za promociju roditeljskih kompetencija udruge Pragma se provodi unutar programa „Podrška obitelji u zajednici“, uz financijsku potporu Ministarstva zdravstva i Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade. Sadržaj objave u isključivoj je odgovornosti Pragme.
Očeva uključenost u odgoj djece doprinosi njihovom emocionalnom razvoju!
Kroz sigurnu, toplu, osjećajnu vezu i odnos pun potpore, otac pozitivno utječe na cjeloviti razvoj djeteta. Iz tog je razloga iznimno važno očuvati taj odnos i djetetu pružiti učenje i razvoj – kako uz privrženu majku, tako i uz privrženog oca. Očeva uključenost, dostupna podrška i poticaj u prvim godinama djetetovog života u velikoj mjeri pospješuje mentalno zdravlje i intelektualan napredak djeteta, kao i emocionalni i socijalni dječji razvoj. Očevi koji pokazuju svoje emocije otvoreno, prihvaćaju ih i ne negiraju (kod sebe i djeteta), koji normaliziraju pretjerane emocionalne reakcije te dopuštaju plač i iskazivanje svih (a ne samo pozitivnih) emocija, značajno će utjecati na razvoj emocionalne inteligencije kod svoje djece.
Mala djeca, čiji su očevi uključeni u brigu o njima, imaju veću šansu osjećati se povezanima s njima, bolje se nose s novim i nepoznatim situacijama, sposobnija su nositi se sa stresnim situacijama te imaju veće kognitivne kapacitete, a kasnije, pokazuju razne studije, će imati i bolje akademske odnosno poslovne rezultate. Također, pokazalo se kako uključenost očeva u brigu o djeci doprinosi boljoj kvaliteti života samih očeva – poboljšava njihove odnose, kako sa suprugom, tako i djecom, pozitivno utječe na razvoj i mentalno zdravlje djeteta te podiže opću kvalitetu života majke i djeteta. Pozitivno obiteljsko ozračje u kojemu otac dijeli roditeljsku odgovornost povoljno utječe na djetetov razvoj samopoštovanja te razvitak socijalnih i emocionalnih kompetencija. Neminovan je pozitivan utjecaj aktivne uključenosti očeva na emocionalan razvoj djeteta. Dobrobiti takve uključenosti svakako će se odraziti i na život djeteta i u njegovoj odrasloj dobi, stoga bi stalno trebali biti svjesni činjenice da je otac nezamjenjiva osoba u životu djeteta.
* Kampanja za promociju roditeljskih kompetencija udruge Pragma se provodi unutar programa „Podrška obitelji u zajednici“, uz financijsku potporu Ministarstva zdravstva i Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade. Sadržaj objave u isključivoj je odgovornosti Pragme.